субота, 24. децембар 2011.

Šaljem ti veliko srce i puno sam ti zahvalna na svemu

Proživljavala sam najgore trenutke u životu (propast braka, propast firme, gubitak posla i novca, borba za decu i imovinu nakon razvoda).

Tada sam od drugarice čula za Snezanu Latinović i Rekonekciju. Drugarica mi je objašnjavala šta je to, ali moj matematički i logički um nije mogao da shvati šta je u pitanju, nego je samo prihvatio činjenicu, da je ona moja drugarica i da mi želi dobro jer me voli i odmah sam znala da želim da to uradim. To mi je bilo dovoljno.

Nakon telefonskog razgovora sa Snežanom, osećala sam se jako dobro. To je bilo u četvrtak, a već u subotu, drugarica me zvala da dođem na razgovor za posao.

Snežanu nikada nisam videla, samo smo se čule telefonom i dogovorile za tretmane na daljinu.

Rekla mi je da tretman traje pola sata, da legnem u udobnoj odeći i zažmurim. Tako smo odradile tri tretmana za tri dana.

Legla sam na krevet u svojoj sobi, sklopila sam oči, kada sam osetila strujanje i dodire po sebi. Osećala sam se kao na plaži. Telo se zagrevalo, bilo mi je ugodno, Strujanje je prolazilo kroz telo i kada je došlo do glave, ničega se kasnije više ne sećam, kao da nisam bila tu (ili kao da sam popila pivo na plaži). Onda sam se trgnula nakon Snežanine poruke. Osećala sam se jako dobro i fizički i psihički. Spavala sam tu noć spokojno. Ustvari, otada svaku noć spavam spokojno.

Sledeći tretman je bio neprijatan. Znojila sam se, kidala sa sebe odeću, nisam mogla da se namestim, a telo je i dalje gorilo. Onda se odjednom to završilo, a nakon toga sam opet bila spokojna.

Na trećem tretmanu nisam ništa ni osetila, kao da ga nije ni bilo. Bila sam budna i ležala.

Nakon ovoga stvari su se krenule postavljati na svoje mesto. Bilo je i suza, ali sve u svemu, tako je bolje za mene kada malo bolje razmislim.

Dobila sam puno više samopouzdanja. Fizički se osećam kao pre 20 godina. Vratila mi se kompetencija. Postala sam pozitivnija.

Deca su se smirila i počela bolje učiti i raditi, te su puno bolji prema meni iz neobjašnjivih razloga, a verovatno jer ja bolje zračim. Pozitivnija sam, vedrija, nasmejana.

Tata je prestao piti, zbog toga sto vidi da sam ja mnogo bolje nego ranije i da polako preuzimam kontrolu nad svojim životom.

Prestala sam puno jesti.

Čovek sa kojim sam planirala budućnost prekinuo je vezu sa mnom, kidala sam se zbog toga, a na kraju shvatila da mi je on bio dodatna komplikacija u životu i da je zbog geografskih, nacionalnih i materijalnih razloga, nasa veza bila osuđena na propast. Živela sam u iluziji, tj. on je bio sve ono što moj bivši muž nije bio, a sigurna sam jedino da to baš i nije ono, što je za mene dobro i što mi treba.

Moja najbolja drugarica se naljutila na mene, rekavši mi da se u mom društvu osećala nebitna, jer je ona sebe mnogo više davala nego što je od mene dobila. Razgovarale smo. To je zbog mojih silnih problema. Ona o svojima nije ni pričala mnogo, kaže da je to zbog toga da mene ne bi opteretila. U budućnosti ću nadam se sa njom izgladiti odnos, jer ona je divan prijatelj i na nju trebam da obratim paznju, a nije ni svesna koliko mi znači. To joj nameravam pokazati.

Počela sam ići na novi posao. Konačno sam dobila posao,kakav sam samo mogla sanjati i koji zaslužujem.

Tužbe sa familijom bivšeg muža idu kako idu. Onako valjda kako mora, a ja se zbog njih više ni ne sekiram mnogo. Kada prođe koje ročiste, ja odahnem i kažem hvala bogu, kao što mi je Snežana rekla da radim.

Vidim da su se stvari posložile onako kako treba da idu dalje i samo se čeka tehnička izvedba.

JA SAM SADA SPREMNA ZA LICNU REKONEKCIJU.

Ona će mi pomoći da okrenem novi list sa novom snagom, te da na kvalitetniji način rešavam probleme koji su mi preostali i koji će tek doći.
Beskrajno sam zahvalna Snežani koja mi je vratila osmeh na lice i energijom pomogla da oslobodim svoj ukalupljeni um i da na najbolji i najpozitivniji način prihvatim svoju sudbinu.

Tanja

уторак, 22. фебруар 2011.

Nešto se dogodilo i još je tu!

Poslao: 22 Feb, 2011 05:49 am Naslov: Evo, moj slucaj!



________________________________________
Pozdrav svima!
Vec duze vreme posecujem ovaj sajt, kao citalac i posmatrac. Nedavno sam se registrovao, a sada pisem prvi put.
9.2. 2011. sam bio na rekonektivnom lecenju (tretmanu).
Interesanto je da sam pre vise meseci dobio link za video snimke na kojima dr Perl govori o rekonekciji. Ucinilo mi se interesantnim, ali nisam imao informaciju o postojanju prenosilaca rekonektivne energije u Srbiji, niti sam sebe video kao nekoga ko bi se izlozio takvoj energiji.
U noci 8/9.02. sam zapoceo citanje knjige "Rekonekcija". U pauzama sam citao iskustva sa ovog foruma i pronasao adresu dvoje terapeuta. Poslao sam im email-ove s pitanjima...Iste noci sam prosledio te adrese prijateljici koja ima dijagnozu: recidiv karcinoma.
Oko podneva sledeceg dana, prijateljica me pozvala i rekla da je zakazala tretmane za sebe, supruga i mene (ako zelim).
Svega 14 sati nakon odluke i jasne zelje da osetim o cemu se radi, lezao sam na terapeutskom stolu, na ledjima, sklopljenih ociju...Ocekivao sam nevoljno pokretanje ocnih jabucica ispod kapaka. Nije ih bilo. Nije bilo ni nevoljnog pokretanja prstiju. Mogao sam da kontrolisem citavo svoje telo...Nista od svih ocekivanih simptoma (za koje sam znao iz knjige) nije se dogadjalo. Onda se nevoljno podigla moja kicma i jedan od prsljenova koji nisu bili na svom mestu (posle pada pre nekoliko godina) vratio se na svoje mesto. Onda mi je zaskripalo u plucima, na mestu gde sam 26 godina ranije imao upalu pluca! Skripalo je prilikom 2-3 udisaja i prestalo. Pokusao sam da izazovem to ponovo i nije bilo moguce. Osecao sam neko vreme pritisak u predelu solarnog pleksusa, zatim i bol u predelu treceg oka, slican tupom bolu sinusa, ali ipak drugaciji. U dva navrata sam bio na ivici sna...Osecaj o vremenu nije postojao. Bracni par koji me cekao u drugoj prostoriji rekao mi je da je "moj slucaj" trajao oko sat vremena. Sto se tice mog osecaja, da su mi rekli 5 minuta ili 3 sata - poverovao bih im. Ja nisam imao orijentaciju o protoku vremena.
Sta je bilo posle?
Jos uvek analiziram. Uocavam promene u spoljasnjem svetu i promene unutra, u meni.
Izgubila se euforicnost i ushicenje koji su umeli da me obuzimaju. Nestala je zabrinutost i ocaj, nekada bliski depresiji, koji su umeli da se smenjuju sa pomenutim "plus" stanjima.
Kao da se skratila skala na kojoj bih mogao da merim svoje emotivne raspone. Usao sam u stanje bolje uravnotezenosti, mozda bolje "nastelovanosti". Nestao je strah, (a sa njim i sujeverje). Pojacala se okrenutost ka sebi, ka "unutra" u pokusaju da razumem sta se dogodilo. Um je ostajao, i jos uvek je, bespomocan da objasni. Nesto se dogodilo i jos je tu.
Razlikuje se od blagotvornosti koju sam osecao tokom meditacija, izlozenosti alfa i teta talasima i stanjima, razlikuje se od blagodati pricesca i molitve. Razlikuje se od svega s cim sam imao iskustvo da se sretnem. U svim ranijim slucajevima mogao sam sebe uporediti sa sljunkom koji zapljusne talas i privremeno supljine ispuni vodom, a zatim se ta voda povuce. Rekonektivna energija, za sada, jos je tu.
U spoljasnjem svetu, poslovi su krenuli bolje. Telefonski pozivi, susreti, sastanci, raspored poslovnih i privatnih kontakata se rasporedjuju u idealnom trenutku...
Sta se desava? Da li sam potpisao ugovor s... advokatom?
Pitao sam svog pravoslavnog vodica, duhovnika. Posle traganja po internetu, poslao mi je odgovor: "Hm, ne bih da prebrzo donosim sud i bez dovoljno informacija. Zvuci privlacno, ali deluje sarlatanski. Pitanje je koliko oni (dr Perl i rekonektivci) razlikuju duhove i od koga oni proishode."
Nisam dobio odgovor koji je glasio: da ili ne. I, divota, opet ta divna sloboda izbora I dok se um tetura u zbunjenosti i trazi odgovore kroz tekstualne i video sadrzaje, kroz oprecne stavove vas sa foruma, moje Bice se raduje Licnoj rekonekciji, za koju se, ipak, opredelilo. Bez sumnje.

субота, 5. фебруар 2011.

Dete u opekotinama

21.januara mi je poslata slika deteta koje je završilo u bolnici sa opekotinama 2. i 3. stepena uz molbu da pomognem ako mogu.Uradila sam tretman na daljinu, odmah nakon što sam otvorila poruku na Facebooku i narednog dana je usledila radosna vest!

Јануар 22 у 12:40 пре подне

Hvala ti,što si za jedan dan uspela, Rekonektivnim isceljivanjem, da skineš visoku temperaturu,da kraste same spadnu,da prestanu bolovi a ožiljaka skoro da nema.Bog te blagoslovio!!!HVALA!!!

Snežana Nena Borisavljević