уторак, 8. јун 2010.

Rekonektivno isceljivanje®

Moje iskustvo nakon 3 tretmana Rekonektivnog isceljivanja
Marija Somborac


Prvo moram da objasnim, da sam na tretmane otisla najvise, da bih se oslobodila podsvesnih obrazaca, koji upravljaju mojim zivotom i mojim reakcijama, to je bila moja zelja.

Ako mogu navesti neki fizicki problem koji imam to je onda netolerancija na hranu i koja kila viska.

Od tremana je proslo vise od dve nedelje. Tokom tog vremena primetila sam, da sam veoma dobro raspolozena, iako ne postoji neki bitan razlog, jednostavno mi je lepo i veoma sam kreativna.

Da li sam ja postala pozitivnija i veselija ili ostatak sveta, ali mislim da je obostrano. Ljudi su fini prema meni i veoma ljubazni.

Oduvek sam i imala pozitivan stav prema svemu i svakome ali sada je to nekako mirnije, manje euforicno ali dublje.
Cini mi se da taj dobar osecaj cak i raste, siri se.

Veoma dobro se osecam u svojoj kozi i iskazujem sve ono sto je u meni lakse i bez straha, da ce to nekome zasmetati a reakcije drugih ljudi su divne. Kao da primecuju da se nesto dogodilo ali ne znaju sta je to. Neki su me cak i pitali jesam se zaljubila. Ja se samo smesim, ispricam im o Rekonekciji i oni su odusevljeni. Ranije nisam mogla tako lako da pricam o stvarima, koje su pomalo cudne za nase uobicajene zivote.
Sada samo kazem sve sto imam i mirna sam. Raduje me sto se ljudi ozare kada cuju za Rekonekciju. Valjda to nesto zraci iz mene i nemaju negativne reakcije.

Mogu da primetim, da mi je tok misli sredjeniji i imam vise fokusa i koncentracije. Ako nesto ne stignem ili nemam zelju da uradim trenutno, vrlo sam opustena i ne krivim sebe, ne vracam se u zacarani krug.

Sto se tice mog rezima ishrane, mogu reci da sam jela sve i svasta a da to nije bitnije uticalo na moje zdravlje, cak naprotiv.
Jela sam i pila sve ono sto mi je zabranjeno bez vidnih posledica. Nekoliko dana sam se ceskala po obodu lica i cak sam napravila male krastice od ceskanja ali se sve smirilo.
Pre mi je obicno izlazila histaminska reakcija na desnoj strani lica, na bradi i obrazu ali sad je nema.
Nisam primetila da mi stomak otice, obicno bih, kada bih jela, ono sto mi je zabranjeno, veoma oticala i stomak bi mi se uvecao, sada je sve u granicama normale.

Mogu reci da je Rekonekcija dar i da zaista popravi i promeni coveka, na nacin da izvuce najbolje iz istog a odbaci sav nepotrebni teret.

Veoma se radujem Licnoj rekonekciji i daljim utiscima.




Marija Somborac мај 19 у 1:51 пре подне

Нема коментара:

Постави коментар